Tekstovi (ako nije problem prepravite naslov modovi <3 hvala unapred)
Dobrodošli na Arandjelovcani Forum - Arandjelovac
![]() |
Kao registrovan korisnik možete:
Ukoliko imate problema sa pristupom molimo vas obratite nam se na mail info@arandjelovcani.com |
| Guest Message © 2012 DevFuse | |
Moje Pisanije
Started by maksic87, May 03 2010 11:31 AM
6 replies to this topic
#1
Posted 03 May 2010 - 11:31 AM
Ovde će biti objavljeni neki od mojih tekstova! NAMERNO! 
Tekstovi (ako nije problem prepravite naslov modovi <3 hvala unapred)
Tekstovi (ako nije problem prepravite naslov modovi <3 hvala unapred)
Kriptonit Govna CREW
ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

<a href="http://www.erepublik.com/en/referrer/Aleksandar+Maksic" target="_blank"> <img src="http://erepublik.com/images/badges/erepublik-badge-200x125.gif"></a>
#2
Posted 03 May 2010 - 11:33 AM
Aleks..da li su tekstovi ili testovi 
PS: Jos uvek cekam energiju
PS: Jos uvek cekam energiju
..."Izdrzala sam juce...moci cu,dakle izdrzati i danas. Ne zelim razmisljati o onome sto bi se moglo dogoditi sutra"..
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
#3
Posted 03 May 2010 - 11:33 AM
Leptirići
Između Labudića i Cvetića u nekom periodu njihovog odrastanja negde kad tek počinju da sagledavaju sve boje života, javi se i ova divna i mila stvar zvana Leptirići. Leptirići se obično pojave onda kada se Labudic ili Cvetić ne nadaju, onda kad su zaneseni igrom ili nekim zajedničkim aktivnostima, ili čak dok im se pogledi slučajno sretnu. Oni i ne znaju šta je to, leptirići se jednostavno pojave i ispune ih toplinom i divnim osećanjem koje im je odranije poznato samo ne u ovom obliku. Nešto slično kao kad im mama kaže da su njeno zlato ili kad ih tata potapše po ramenu i kaže sine ili kćeri moja, ali nikako isto. Leptirići su divni, sa njima možeš da letiš, da budeš sa osobom zbog koje si ih osetio iako niste možda ni u istom gradu a kamoli u istoj državi. Leptirići su magija koja se desi više puta u životu, ali najmagičnije je prvi put. Odrasli to nazivaju i simpatija i ko zna kako još ali za mene su to bili i ostaće leptirići.
E sad situacije u kojima se pojave su razne kao što sam već rekao, ali najčešće je to trenutak kad joj poneseš torbu iz škole a ona ti se zahvali, ili kad delite čokoladu. Desilo mi se i par puta kad ona i ja igramo klikere pa ona onako nehajno skloni kosu sa očiju podigavši glavu, a ja baš nekako u tom trenutku pogledam u njene oči, i onda se desi. Oblije vas neka toplina nešto krene iz grudi i raširi se po celom telu i onda se zacrvenite i u glavi non stop nosite sliku te jedne osobe, one koja je leptiriće prizvala. Kada uđete u to stanje Leptirići sve vam je lako, imate i previše energije, ništa vam ne smeta i sve vam godi. Dobro skoro sve, onda se pojavi jedan aspekt koji roditeljima nikako ne odgovara, učenje postaje mnogo teže. Iz prostog razloga što ne možete da izbacite iz glave sliku voljene osobe,osobe koja prizva leptire, tj vašeg i samo vašeg Labudića ili Cvetića. Ovde već počinje da se ogleda magičnost Leptirića. Iako vas roditelji teraju da učite iako ste ih do juče slušali, PUF, ne čujete ih, bitno je da je on/ona tu kraj vas iako je možda kilometrima udaljen/a i da Ti, kao mladi Labudić ili Cvetić maštaš o tome da se sa njom /njim držiš za ruke i šetaš kroz prelepe proplanke obasjane suncem i posute najlepšim cvetovima. Ali ovo je tek početak magije, uskoro zbog samog neučenja počinju da se u školici ređaju loše ocenice (po meni nema loših ocena, svaka ocena je za đaka) i roditelji počinju da gube strpljenje. Gubite pravo na izlaske napolje i na druženje sa ostalim Labudićima i Cvetićima iz vaše ulice, ali to vas se ne dotiče, vaš cvetić/labudić je tu kraj vas vi ga vidite i osećate i lepo vam je Leptirići su tu, greju vas i vi ste srećni. Posle nekog vremena i sami roditelji zaključe da nema svrhe u tome što rade pa vas puste natrag u vaše okruženje. Kad opet pogledate u oči "osobe koja priziva leptriće" desi vam se nešto još magičnije, neki bi to opisali rečima "nodostajao/la si mi". Ja sam lično imao osećaj da držim celu vasionu u rukama, osećaj da letim i da je sve ostalo nevažno sem tog trenutka. To su jednostavno Leptirići i oni se ne mogu definisati jer svaki Labudić ili Cvetić to osete na sebi svojstven i drugačiji način tako da nikada nije isto kao što smo ja ili ti koji/a ovo čitaš osetili. To je magija , do je nešto lepo, to je nešto što vas budi i tera na let, to je nešto zbog čega posle postaješ divan, jer imaš nešto čega su pojedinci lišeni.
Nadam se da sam vam u ovom kratkom tekstu opisao bar deo osećanja i stanja Leptirići, većina ih je bar jednom osetila i bila zamađijana. Volkim vas sve i volkite se
Aleksandar
Između Labudića i Cvetića u nekom periodu njihovog odrastanja negde kad tek počinju da sagledavaju sve boje života, javi se i ova divna i mila stvar zvana Leptirići. Leptirići se obično pojave onda kada se Labudic ili Cvetić ne nadaju, onda kad su zaneseni igrom ili nekim zajedničkim aktivnostima, ili čak dok im se pogledi slučajno sretnu. Oni i ne znaju šta je to, leptirići se jednostavno pojave i ispune ih toplinom i divnim osećanjem koje im je odranije poznato samo ne u ovom obliku. Nešto slično kao kad im mama kaže da su njeno zlato ili kad ih tata potapše po ramenu i kaže sine ili kćeri moja, ali nikako isto. Leptirići su divni, sa njima možeš da letiš, da budeš sa osobom zbog koje si ih osetio iako niste možda ni u istom gradu a kamoli u istoj državi. Leptirići su magija koja se desi više puta u životu, ali najmagičnije je prvi put. Odrasli to nazivaju i simpatija i ko zna kako još ali za mene su to bili i ostaće leptirići.
E sad situacije u kojima se pojave su razne kao što sam već rekao, ali najčešće je to trenutak kad joj poneseš torbu iz škole a ona ti se zahvali, ili kad delite čokoladu. Desilo mi se i par puta kad ona i ja igramo klikere pa ona onako nehajno skloni kosu sa očiju podigavši glavu, a ja baš nekako u tom trenutku pogledam u njene oči, i onda se desi. Oblije vas neka toplina nešto krene iz grudi i raširi se po celom telu i onda se zacrvenite i u glavi non stop nosite sliku te jedne osobe, one koja je leptiriće prizvala. Kada uđete u to stanje Leptirići sve vam je lako, imate i previše energije, ništa vam ne smeta i sve vam godi. Dobro skoro sve, onda se pojavi jedan aspekt koji roditeljima nikako ne odgovara, učenje postaje mnogo teže. Iz prostog razloga što ne možete da izbacite iz glave sliku voljene osobe,osobe koja prizva leptire, tj vašeg i samo vašeg Labudića ili Cvetića. Ovde već počinje da se ogleda magičnost Leptirića. Iako vas roditelji teraju da učite iako ste ih do juče slušali, PUF, ne čujete ih, bitno je da je on/ona tu kraj vas iako je možda kilometrima udaljen/a i da Ti, kao mladi Labudić ili Cvetić maštaš o tome da se sa njom /njim držiš za ruke i šetaš kroz prelepe proplanke obasjane suncem i posute najlepšim cvetovima. Ali ovo je tek početak magije, uskoro zbog samog neučenja počinju da se u školici ređaju loše ocenice (po meni nema loših ocena, svaka ocena je za đaka) i roditelji počinju da gube strpljenje. Gubite pravo na izlaske napolje i na druženje sa ostalim Labudićima i Cvetićima iz vaše ulice, ali to vas se ne dotiče, vaš cvetić/labudić je tu kraj vas vi ga vidite i osećate i lepo vam je Leptirići su tu, greju vas i vi ste srećni. Posle nekog vremena i sami roditelji zaključe da nema svrhe u tome što rade pa vas puste natrag u vaše okruženje. Kad opet pogledate u oči "osobe koja priziva leptriće" desi vam se nešto još magičnije, neki bi to opisali rečima "nodostajao/la si mi". Ja sam lično imao osećaj da držim celu vasionu u rukama, osećaj da letim i da je sve ostalo nevažno sem tog trenutka. To su jednostavno Leptirići i oni se ne mogu definisati jer svaki Labudić ili Cvetić to osete na sebi svojstven i drugačiji način tako da nikada nije isto kao što smo ja ili ti koji/a ovo čitaš osetili. To je magija , do je nešto lepo, to je nešto što vas budi i tera na let, to je nešto zbog čega posle postaješ divan, jer imaš nešto čega su pojedinci lišeni.
Nadam se da sam vam u ovom kratkom tekstu opisao bar deo osećanja i stanja Leptirići, većina ih je bar jednom osetila i bila zamađijana. Volkim vas sve i volkite se
Aleksandar
- CeDiNiCa, sajber gedza and Zoorro like this
- Like This
Kriptonit Govna CREW
ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

<a href="http://www.erepublik.com/en/referrer/Aleksandar+Maksic" target="_blank"> <img src="http://erepublik.com/images/badges/erepublik-badge-200x125.gif"></a>
#4
Posted 03 May 2010 - 11:53 AM
Cesto osecam leptirice..
PS: Aleks emotivac i dusaaa..
..plus za tekst
PS: Aleks emotivac i dusaaa..
..plus za tekst
Edited by CeDiNiCa, 03 May 2010 - 11:53 AM.
..."Izdrzala sam juce...moci cu,dakle izdrzati i danas. Ne zelim razmisljati o onome sto bi se moglo dogoditi sutra"..
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
#5
Posted 05 May 2010 - 09:29 AM
Sa nekog IRC chata xD

oči.... zanose me tvoje oči.....
želim da se utopim u njima, u potrazi za nekim nedosanjanim snovima....
želim da ti spavam u kosi.... i da zajedno udišemo stvarnost, nekada na obronku sveta gde ni lud čovek ne sanja o sreci.......
možda i nadjem te deliće stvarnosti koji su mi ukradeni onda kad još nisam ni znao kako da sanjam.....
anđele, znam da je ovo nestvarno, i da smo svi samo hologrami naših duša u ovoj igri, ali prigrli me i ja ću tebe i ne daj mi da odem... Volim kad si tu.
Toplo je, nemoj da misliš da je to zbog tebe, ja samo imam viška ludila u mozgu a ono me tera da mislim da je ovo nešto realno i da nam može pomoći da duže nestanemo u ambisima snova udaljeni iz čistilišta...
Zagrli me, letećemo zajedno, evo ja imam 5 q5 karata na orgu, a to je a klasa, prvi red do Jamajke i nazad...
Ne dozvoli da ovaj osećaj prođe, sad sam opet mali švrća koji igra klikere i oseća leptire po prvi put...

...poslaću ti par reči nek govore o srcu, ne daj da te to zavara, ja sam i dalje onaj isti, govorim o ljubavi koje nema, govorim o srcu koje je puklo, lažem samog sebe, i one koji čitaju ovo đubre koje napišem, ne daj da te zavaram, produži dalje....

oči.... zanose me tvoje oči.....
želim da se utopim u njima, u potrazi za nekim nedosanjanim snovima....
želim da ti spavam u kosi.... i da zajedno udišemo stvarnost, nekada na obronku sveta gde ni lud čovek ne sanja o sreci.......
možda i nadjem te deliće stvarnosti koji su mi ukradeni onda kad još nisam ni znao kako da sanjam.....
anđele, znam da je ovo nestvarno, i da smo svi samo hologrami naših duša u ovoj igri, ali prigrli me i ja ću tebe i ne daj mi da odem... Volim kad si tu.
Toplo je, nemoj da misliš da je to zbog tebe, ja samo imam viška ludila u mozgu a ono me tera da mislim da je ovo nešto realno i da nam može pomoći da duže nestanemo u ambisima snova udaljeni iz čistilišta...
Zagrli me, letećemo zajedno, evo ja imam 5 q5 karata na orgu, a to je a klasa, prvi red do Jamajke i nazad...
Ne dozvoli da ovaj osećaj prođe, sad sam opet mali švrća koji igra klikere i oseća leptire po prvi put...

...poslaću ti par reči nek govore o srcu, ne daj da te to zavara, ja sam i dalje onaj isti, govorim o ljubavi koje nema, govorim o srcu koje je puklo, lažem samog sebe, i one koji čitaju ovo đubre koje napišem, ne daj da te zavaram, produži dalje....
Kriptonit Govna CREW
ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

<a href="http://www.erepublik.com/en/referrer/Aleksandar+Maksic" target="_blank"> <img src="http://erepublik.com/images/badges/erepublik-badge-200x125.gif"></a>
#6
Posted 05 May 2010 - 12:41 PM
..Test je odlican,ali su slike malo "mlake" za ovakav tEsT..
..."Izdrzala sam juce...moci cu,dakle izdrzati i danas. Ne zelim razmisljati o onome sto bi se moglo dogoditi sutra"..
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
Don Huan
"Za mene postoji samo putovanje putevima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prede sav, do kraja. I tuda putujem, gledaju�i, gledaju�i bez daha."
Visit My Website
#7
Posted 11 July 2010 - 10:32 AM
Jedan od tekstova sa eRepublika
Tanke linije koje nas povezuju u ovu celinu koju zovu eRepublik su veoma drugačije viđene od strane svih učesnika ove Balkanske ludnice u kojoj smo. Kažem Balkanske jer realno gledano, aktivni smo mi i komšije. Slabo ko ostavlja na ovom groblju frustracije toliko nerava i vremena kao mi. Mi, Balkanci, oni koji ne zaboravljaju rane iz prošlosti, ali su uvek spremni da se svađaju u nekim sadašnjim konfliktima i da potežu tu istu prošlost kao argument.
Čudan narod, i Srbi, i Hrvati, Bosanci, svi mi sa Balkana. Mediji su čudo, zato mi je valjda i bilo zanimljivo da pišem ovde, da ubiram FP i pohvale od Admina, da me pljuju i hvale, da me čitaju. Rat koji je rasturio Balkan je medijski. Hvala RTS-u, HRT-u, i ostalima čija imena ne znam. Nek im je na čast sve što su učinili za nas, neka osete svaku suzu nečije majke, i svako uništeno detinjstvo nekog deteta, svaki izgubljeni nerv i deformaciju onih koji su tu ludnicu preživeli. Dobiću još jednu pohvalu verovatno, ali biće mi drago jer sam napisao šta sam mislio, napisao sam ono što me je pritiskalo danas. Imam drugove iz svih zemalja bivše Juge, ali opet ovom narodu koji živi ovde nije dovoljno, oni bi još.
Omladina koja pokreće Nacističke pokrete zadojena mržnjom prenetom na njih od deformisanih očeva koji su bili dovoljno slepi da ne vide dalje od TV ekrana. Sve je to jadno i tužno, ali što kaže Jovan, šta'š , tako je i to ne možeš menjati. Suviše je uzelo maha, suviše patologije na malom prostoru, suviše iskrivljenih umova željnih osvete za neke svoje ciljeve. Članak je povezan sa eRepublikom, eRepublik živi od ovoga, prihvatali mi to ili ne. Svi vi koji kažete da nemate ništa protiv Hrvata ili Srba, ajde lepo, pogledajte u sebe i vidite da li je to baš onako istina ili samo odricanje. Ima mali broj ljudi kod kojih je to zaista tako, ali ima i kameleona, koji biju neke svoje bitke iz mladosti, onih koji glume dobrotu i opštu ljubav prema svima a zatim prvom prilikom zagovaraju napad na Slavoniju ili ubacivanje Kosova i Metohije. Takvi mi se gade, dvolični majstori svog zanata, manipulatori, dvoličnjaci.
Neću više da prljam ovu internet stranicu ovim đubretom, ne zaslužuju publicitet, mali su.
Veliki pozdrav za sve koje znam i koji me znaju, ostaću da pišem u V2 čisto da se ne zabrinete, živ sam i nikad srećniji nisam bio, samo sam AFK kako sam rekao već nekim drugovima danas na chat-u. Budite mi dobri i jaki kao i do sada i održite zdrav duh bar ovde jer je RL zaprljan do tačke crnila.
Ne želim da te mrzim
Nisi ti kriva što plačem
Moje suze su jasne i bole
Ti si se zatekla tu
Baš na raskršću svetskih titana
Ne plači mila, biće ok
Mladi će shvatiti jednom
Zašto kažu da spajaš
Samo teci jače i brže
Ne daj da se mahovina zadrži
Budi ruka pomirenja napaćenom narodu
Uljuljkaj u san ribara koji živi od tebe
Pomozi skeli da pređe, da se rođaci vide
Proizvedi struje da nam budu noći svetle
I teci, samo teci, Drino moja...
Tanke linije koje nas povezuju u ovu celinu koju zovu eRepublik su veoma drugačije viđene od strane svih učesnika ove Balkanske ludnice u kojoj smo. Kažem Balkanske jer realno gledano, aktivni smo mi i komšije. Slabo ko ostavlja na ovom groblju frustracije toliko nerava i vremena kao mi. Mi, Balkanci, oni koji ne zaboravljaju rane iz prošlosti, ali su uvek spremni da se svađaju u nekim sadašnjim konfliktima i da potežu tu istu prošlost kao argument.
Čudan narod, i Srbi, i Hrvati, Bosanci, svi mi sa Balkana. Mediji su čudo, zato mi je valjda i bilo zanimljivo da pišem ovde, da ubiram FP i pohvale od Admina, da me pljuju i hvale, da me čitaju. Rat koji je rasturio Balkan je medijski. Hvala RTS-u, HRT-u, i ostalima čija imena ne znam. Nek im je na čast sve što su učinili za nas, neka osete svaku suzu nečije majke, i svako uništeno detinjstvo nekog deteta, svaki izgubljeni nerv i deformaciju onih koji su tu ludnicu preživeli. Dobiću još jednu pohvalu verovatno, ali biće mi drago jer sam napisao šta sam mislio, napisao sam ono što me je pritiskalo danas. Imam drugove iz svih zemalja bivše Juge, ali opet ovom narodu koji živi ovde nije dovoljno, oni bi još.
Omladina koja pokreće Nacističke pokrete zadojena mržnjom prenetom na njih od deformisanih očeva koji su bili dovoljno slepi da ne vide dalje od TV ekrana. Sve je to jadno i tužno, ali što kaže Jovan, šta'š , tako je i to ne možeš menjati. Suviše je uzelo maha, suviše patologije na malom prostoru, suviše iskrivljenih umova željnih osvete za neke svoje ciljeve. Članak je povezan sa eRepublikom, eRepublik živi od ovoga, prihvatali mi to ili ne. Svi vi koji kažete da nemate ništa protiv Hrvata ili Srba, ajde lepo, pogledajte u sebe i vidite da li je to baš onako istina ili samo odricanje. Ima mali broj ljudi kod kojih je to zaista tako, ali ima i kameleona, koji biju neke svoje bitke iz mladosti, onih koji glume dobrotu i opštu ljubav prema svima a zatim prvom prilikom zagovaraju napad na Slavoniju ili ubacivanje Kosova i Metohije. Takvi mi se gade, dvolični majstori svog zanata, manipulatori, dvoličnjaci.
Neću više da prljam ovu internet stranicu ovim đubretom, ne zaslužuju publicitet, mali su.
Veliki pozdrav za sve koje znam i koji me znaju, ostaću da pišem u V2 čisto da se ne zabrinete, živ sam i nikad srećniji nisam bio, samo sam AFK kako sam rekao već nekim drugovima danas na chat-u. Budite mi dobri i jaki kao i do sada i održite zdrav duh bar ovde jer je RL zaprljan do tačke crnila.
Ne želim da te mrzim
Nisi ti kriva što plačem
Moje suze su jasne i bole
Ti si se zatekla tu
Baš na raskršću svetskih titana
Ne plači mila, biće ok
Mladi će shvatiti jednom
Zašto kažu da spajaš
Samo teci jače i brže
Ne daj da se mahovina zadrži
Budi ruka pomirenja napaćenom narodu
Uljuljkaj u san ribara koji živi od tebe
Pomozi skeli da pređe, da se rođaci vide
Proizvedi struje da nam budu noći svetle
I teci, samo teci, Drino moja...
Kriptonit Govna CREW
ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

ElItE KRIPTONIT maksic87
KRIPTO PRIDE,WORLD WIDE...Ajmo kriptoniti pevajte u glas LEGENDARNI FRoX jedan je od nas !!!
http://www.myspace.com/maksic87

<a href="http://www.erepublik.com/en/referrer/Aleksandar+Maksic" target="_blank"> <img src="http://erepublik.com/images/badges/erepublik-badge-200x125.gif"></a>
1 user(s) are reading this topic
0 members, 1 guests, 0 anonymous users




Sign In
Create Account









